Dobro, što da radim? Ni Boston mi se ne sviđa. Moram priznati da to ne zaključujem na temelju nekog reprezentativnog uzorka (mislim da polusatna šetnja po relativno vrućem i jako vjetrovitom danu bez cilja nije najbolji uzorak) ali ovo što sam do sada vidio posjeća me na tipičan Američki grad: umjetan.
Usput sam naletio na demonstracije (nečega) koje izgledaju otprilike ovako: šetate mirno gradom, a onda čujete zvukove sirena i pomislite da je neko vjenčanje (valjda razlika u kulturama, amerikanci valjda prvo pomisle demonstracije :-). Kad tamo sasvim pristojno stoji grupa ljudi (možda 50-tak) sa dva različita tipa natpisa (očigledno isprintanih) i trubama na komprimirani zrak. Oko njih 10-tak policajaca usmjerava promet (stvarno neznam zašto, naime, tih 50-tak ljudi stoji mirno na pločniku a cesta ima dvije trake u dva smjera).
Onda sam se okrenuo na drugu stranu i nakon jednog trga (sa vodenom površinom veličine dva nogometna igrališta) odlučio krenuti polako nazad (i naći Barns and Noble koji sam vidio preko puta ceste ali nisam mogao preći jer nema zebre). Naravno, to je bio B&N u shopping mall-u koji (začudo) nakon jednog prozirnog tunela (preko ceste koju nisam uspio preći zbog nedostatka zebre) završava u mom hotelu! Da, život je ponekad čudan.
